Sa izuzetkom proizvoda malobrojnih proizvođača sertifikovanog organskog voća i povrća, ovakvi proizvodi koje se prodaju na pijaci i u marketima tretirani su pesticidima.

Međutim, dr Milan Stević profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu ističe da je mnogo važnije da li su presticidi primjenjeni na pravilan način.

“To u najkraćem podrazumijeva da li je odabran pesticid čija je upotreba dozvoljena u određenoj biljnoj vrsti, zatim da li je on primjenjen u strogo propisanoj dozi, odnosno koncentraciji i treće da li su poštovane karence, odnosno minimalni vremenski rok koji je neophodno da prođe od posljednje primjene do berbe”, objašnjava Stević za RTS i dodaje da je rizik po zdravlje konzumenata minimalan ako su poštovana nabrojana pravila.

Pesticidi se primjenjuju i u proizvodnji u zatvorenom prostoru, to jest u plastenicima i staklenicima. Sve što možemo da uradimo je da temeljno operemo sve što ćemo pojesti.

“Jagode su potencijalno najrizičnije kad su ostaci pesticidi u pitanju. To je osjetljiva biljna vrsta koji napada veliki broj štetočina i pesticidi moraju da se primjenjuju u njenoj proizvodnji. Drugi razlog je što je jagoda najosjetljivija upravo u fazama tehnološke zrelosti, to jest neopsredno prije i tokom njene berbe. Treći razlog je njena građa. Pokožica jagode je izuzetno prijemčiva za pesticide. Ona je jako nježna i ne možemo, kao kod jabuke, kod koje imamo mogućnost da skinemo koru, ili paradajz koji možemo grublje da operemo pod mlazom vode. Kod jagode to ne možemo a da ne povrijedimo plod”, naveo je Stević.

Naravno, ako su pesticidi pravilno izabrani i pravilno primjenjeni, jagode neće biti opasne po zdravlje.

Zelena salata je pratilac jagode kad je u pitanju pomenuti rizik. Bez obzira na to što se jabuke ubjedljivo najviše puta tretiraju u toku proizvodnje, one ne moraju biti rizične.

“Većina tih tretmana se dešava u početku vegetacije kada i nemamo plod i ne postoji potreba primena pesticida pred samu berbu. Kod salate je opasno jer jedemo lišće koje je direktno tretirano”, naglasio je Stević.

Vremenske prilike koje smo imali u martu i početkom aprila pogoduje razvoju uzročnika biljnih bolesti. Najugroženije su koštunjave voćne vrste poput šljive, breskve, a za neki dan će biti i višnja i trešnja koje su u fazi cvjetanja.

Dobra jabuka mora da se prska
“Ovo vrijeme pogoduje i najopasnije bolesti jabuke - čađava krastavosti. Ako se infekcija dogodi na početku vegetacije što je sada, poslije toga je jako teško do kraja vegetacije što iziskuje povećan broj tretmana koji može biti i preko 20”, ukazao je Stević.

Jabuke koje dolaze na naše tržište, naročito sa vlažnijih područja prskane su više nego domaće.

Prosječni Amerikanac pojede godišnje oko osam kilograma svježih jagoda, a sa njima i desetine pesticida, utvrdila je jedna njihova radna grupa.

Ove godine kontrola je pokazala da su i špinat, kelj, kupus, nektarine, jabuke, grožđe na spisku voća i povrća sa najviše ostataka peseticida. Lista je slična i na ovim prostorima.

“Špinat koji se kod nas proizvodi bih izdvojio. Mislim da nije u visokom riziku kad su pesticidi u pitanju. Kod njega imamo drugi problem – povećan sadržaj nitrata i nitrita zbog pojačane ishrane zemljišta azotnim đubrivima, a ti molekuli u organizmu prelaze u nitrozamine koji su dokazano kancerogeni. Ovo drugo da, jagode, zelena salata, nektarine, breskve, trešnje, sve je to potencijalno rizično, ali ne mora biti”, naglasio je Stević.

I južno voće treba dobro prati, ali ne samo zbog pesticida, ističe profesor, već zbog toga što ne znamo “koliko je to ruku prošlo” dok je stiglo do nas.

Neki pesticidi ne mogu se oprati vodom
Postoje dvije vrste pesticida - jedna grupa ostaje isključivo na površini biljnog tkiva i ne prodire u njene sokove i oni se mogu oprati.

Kod druge vrste pesticida, tzv. sistemičnih nakon aplikacije materije prodiru kroz kutikulu, ulaze u biljne sokove. Takvi pesticidi ne mogu se oprati već ih biljka mora razložiti do metabolita koji nisu toksični tokom karence.

Apsolutna je zabluda da je crvljiva voćka i ona koja ne izgleda lijepo zdravija.

“To može da bude tako, ali u većini slučajeva ako je jabuka oštećena, to vrlo često samo znači da proizvođači nisu primijenili adekvatne mjere zaštite ili na vrijeme. Vrlo često na istoj tezgi kod istog prodavca imate i crvljive jabuke i one koje to nisu. Ubijeđen sam da je to iz istog voćnjaka”, zaključio je profesor Stević i poručio da je uvijek bolje sačekati sezonu određenog voća ili povrća nego jesti ga u januaru.

Izvor: nezavisne.com